Ostavka, nego šta!
Nakon intervjua koji je za Krik dala Marija Mali, politička pozicija njenog bivšeg supruga je ozbiljno uzdrmana.
Nakon intervjua koji je za Krik dala Marija Mali, politička pozicija njenog bivšeg supruga je ozbiljno uzdrmana.
Razgovarali smo sa političkim ekonomistom Leom Paničem tokom njegovog boravka u Beogradu, gde je gostovao na konferenciji Povratak utopije, koju je organizovao Centar za politike emancipacije.
Devastirajuća kriza koja je postala globalna 2008. godine uzdrmala je ruševine leve tradicije. Okrnjeni elementi počinju se slagati u nove male celine. To ne bi bilo moguće bez mnogobrojnih zajednica, društvenih pokreta i pojedinaca koji nisu prestali da sanjaju realnu utopiju solidarnosti, slobode i jednakosti, pokušavajući da delaju u njenu korist. Jedan od takvih protagonista je Leo Panič (Leo Panitch), profesor političkih nauka na Univerzitetu Jork u Torontu, koji je, kako sam kaže, na osnovnim studijama, nakon čitanja Marksovog Predgovora za prilog kritici političke ekonomije šapnuo svom drugu Semu Gindinu (Sam Gindin) „Mislim da sam marksista“.
U subotu, 26. novembra, u organizaciji Internet društva Srbije u beogradskom Centru za kulturnu dekontaminaciju je održana tribina pod nazivom Internet slobode u svetlu TTIP, CETA & TISA.
Potpuno urušen domaći bankarski sistem je jedan od učinaka “tranzicije” u Srbiji. Različitim strategijama ekstrakcije javnog novca, privatizacijom i otvaranjem prostora za ulazak stranih finansijskih koncerna, bankaraski sistem u Srbiji se, od nekada institucionalne podrške razvoju lokalne industrije i infrastrukture, transformisao u pogonsku silu kapitala.
Nakon uspešnih napada na radna prava i kontinuiranih rezova u domenu javnih usluga i javne službe, vlastima je ostalo malo prostora za „štednju“. Niz nedavnih poteza nam pokazuje da na red dolazi i segment „socijale“, odnosno dodatno spuštanje dna za one koji su već u najtežoj poziciji.
Oktobarski salon je po prvi put održan kao bijenalna manifestacija vizuelne umetnosti. Osim te činjenice, Salon, kao i nedavno održana izložba Demiena Hirsta u Novom Sadu, pokazuje kako biznis modeli kulturne politike sve više zauzimaju i javne institucije, odavno opterećene neoliberalnim rezovima i štednjom.
Istočna Evropa je suočena sa najvećim padom populacije u istoriji. Odgovornost za ovaj problem političari prebacuju na žene i mlade, najčešće ih optužujući za lenjost i sebičnost zbog koje ne proširuju svoje porodice. Međutim, pad nataliteta je samo deo problema koji je uzrokovan nestankom materijalne sigurnosti kao i društvene brige za zdravlje i razvoj ljudi.
Simbol svakog sela i ponos poljoprivrednika nekadašnje Jugoslavije – IMT traktor – polako nestaje s njiva i drumova. Ipak, njega nije samo „pregazilo vreme“ već je žrtva kontinuiranih loših politika koje se vode u poslednje dve decenije. Neoliberalne politike koje su u pozadini procesa deindustrijalizacije su ugasile IMT, kao što su uništile i lokalnu poljoprivrednu proizvodnju.
Mnoge vlade koriste BDP kao objektivni pokazatelj rasta domaće ekonomije i uspešnosti soptvenog rada, iako se u realnosti dešava rapidno pogoršavanje kvaliteta života za veliki deo populacije. Očigledne kontradikcije i nejasnoće stoga više govore o političkom iskorišćavanju ovako krnjeg sistema proračuna koji pre svega ide u prilog podržavanju kapitalističkog načina proizvodnje i trgovine, dok se ne-kapitalistička, društvena proizvodnja zanemaruje.
Mnoge vlade koriste BDP kao objektivni pokazatelj rasta domaće ekonomije i uspešnosti soptvenog rada, iako se u realnosti dešava rapidno pogoršavanje kvaliteta života za veliki deo populacije. Očigledne kontradikcije i nejasnoće stoga više govore o političkom iskorišćavanju ovako krnjeg sistema proračuna koji pre svega ide u prilog podržavanju kapitalističkog načina proizvodnje i trgovine, dok se ne-kapitalistička, društvena proizvodnja zanemaruje.
Novi društveni pokreti i teorijski koncepti na različite načine dovode u pitanje globalni kapitalistički sistem. Jedan od njih je i koncept odrasta – degrowth – koji različite eko-socijalističke i eko-anarhističke ideje transformiše u nove utopijske svetove koji napredak društva i prirodnog okruženja vide kroz radikalno drugačije poimanje ekonomskog razvoja.
Dugo očekivani ekspoze nedavno je konačno predstavljen javnosti nagon čega je nova vlada formirana. Srbiju do 2020. premijer vidi kao najbrže rastuću zemlju na evropskom kontinentu. Međutim, očiglednim zaoštravanjem neoliberalnih reformi, daljim smanjivanjem radničkih prava, nastavkom privatizacionih procesa i sve manje dostupnim obrazovnim i zdravstvenim sistemom, taj „rast“ je rezervisan samo za malobrojne.
Na početku avgustovskog letnjeg režima rada Mašine, donosimo prevod intervja sa Dejvidom Harvijem (David Harvey), profesorom na Univerzitetu Njujork, jednim od najuticajnijih profesora antropologije, geografije i urbanih studija koji se, već više od četiri decenije bavi kritičkim studijama Marksovog Kapitala.
Uspostavljanje dualnog obrazovanja za mandatara buduće vlade predstavlja jedan od najvažnijih reformskih projekata. Ono što promoteri ovog navodno uspešnog koncepta propuštaju da kažu jeste da se njime produbljuje klasna raslojenost među samim učenicima, da se smanjuje mogućnost individualnog razvoja i da se, uz javne troškove, dodatno pogoduje poslodavcima koji dobijaju gotovo besplatnu radnu snagu.
Dobar deo infrastrukturnih i proizvodnih postrojenja stvorenih tokom socijalističkog perioda, u kapitalističkoj transformaciji gubi svoju namenu. Umesto društvene korisnosti ovim prostorima se nameće novi naziv i obećanje o spasu u vidu braunfild investicija. Međutim, jedino radništvo i lokalna zajednica – oni koji su ih stvorili – mogu iznaći dugotrajno rešenje za ponovno stavljanje ovih građevina u upotrebu.
Savremena srpska mitološka priča o „Zoranu” polako dobija svoje krajnje obrise. Prenošen od jedne do druge stranačke nomenklature ovaj mit je više od jedne decenije „demokratama” služio kao legitimacija „pravih” političkih vrednosti. Međutim, u poslednjoj epizodi glavni „arhineprijatelj” pokazuje da je zapravo on glavni nastavljač politika liberalizacije i privatizacije.
U intervjuu sa ekonomistom Joahimom Bekerom razgovarali smo o ekonomskim procesima relevantnim za raspad SFR Jugoslavije a koji su ključni za današnje stanje u državama naslednicama nekadašnje federacije.
… DALJE
Kao po pravilu i pred kraj ove izborne kampanje u javnosti su se pojavili panični „zdravi razumi“ zabrinuti da naši glasovi slučajno ne odu kakvom „zlu“. Ovaj vapaj „građanske” Srbije prećutkuje da je „zlo“ kontinuitet elita koje se smenjuju na vlasti – od predvodnika ratova, privatizacija, kreditnog pozajmljivanja, pa do novih ciklusa „reformi“ i štednji.
Bor je jedan od mnogih gradova u Srbiji koji svoj razvoj pokušava da preusmeri u pravcu uslužnih delatnosti. Ipak, očuvanje rudarske i metalurške proizvodnje i dalje deluje kao neizbežno iako je decenijski negativni uticaj ove industrije stvorio „crnu ekološku tačku“ koja dovodi u pitanje opstanak „zelenog prstena Bora“.
Panama pejpers su svetskoj javnosti još jednom ilustrovali načine na koje se bogatstvo preliva od siromašnih ka bogatima. Ipak, strogo kontrolisani dokumenti obrađivani i komentarisani na način da zaštite poslovanje ne malog broja kompanija iz zapadnih zemalja, neće ugroziti sistem koji je i stvorio mogućnosti za takvo prikrivanje poreza. Upravo ovako selektivan pogled na „aferu“ otvara prostor onim glasovima koji ovakve kriminalne radnje svode na poželjnu „poresku konkurenciju“.
Goran Jeras je inicijator i idejni tvorac prve hrvatske etične banke. Finansijska institucija koja funkcioniše po principima zadružnog upravljanja – etička banka ‒ namenjena je finansiranju društveno korisnih projekata i podsticanju privrednog i kulturnog života lokalnih zajednica. Sa Goranom smo, u Beogradu, razgovarali o motivima za osnivanje etične banke, njenim prednostima i razvojnim potencijalima, kao i o preprekama na putu osnivanja jedne ovakve organizacije.
Sudeći prema podacima koji se mogu videti u „Indeksu rodne ravnopravnosti u Srbiji“ za 2016. godinu i u publikaciji „Žene i muškarci u Republici Srbiji“ koju je Republički zavod za statistiku izdao 2014. godine, u domenu rada razlika u položaju između muškaraca i žena u Srbiji je daleko lošija nego većini drugih evropskih zemalja. Rodni jaz je najveći u oblasti podele i kvaliteta rada, čak duplo veći od onog u Evropskoj uniji.